srijeda, 31.10.2007.

Svim vješticama i vampirima Happy Halloween

Ja sam napokon sretna.Život je u ovim trenucima odličan.Naravno imam sitnijih problemčića ali baš zato je sve dobro.Nažalost poslije sunca dolazi kiša,ali ja se trudim ne mislit na to.
U zadnje vrijeme me jako iznenađuje jedna frendica.NIje važno koja,ali se radi o tome da me neugodno iznenađuje.Pretjeruje u nekim stvarima koje je se uopće ne tiču.Ne znam kako da joj to kažem,a da ju ne povrijedim.Znam da ona meni želi samo dobro ali mi se nimalo ne sviđa to kako se ponaša.Ponekad imam osjećaj kao da je opsjednuta mnome.ne želim ju izgubit kao frendicu i da se mrzimo ali malo se je previše približila,a ja imam problema s bliskošću,povjerujem svima pa me povrjede.Ali sad neću o tome jer sam happy i neću mislit o ružnim stvarima.tako da zasad puno pusa i veći post ću napisat kad opet padnem u depru,do tada uživajte u mojoj noći.......hahahahahahahahahha

nedjelja, 14.10.2007.

TIŠINA

Mrak.tama oko mene.
negdje daleko veseli vriskovi.
sjedim stisnuta iza vrata
i slušam.

Čujem samo udarce
a zatim i tupi udarac njenog tijela o pod.
samo je uzdahnula,dugo i bolno.

On otvara vrata i
baca ju meni u naručje.
grlim ju i osjećam njenu krv
pomiješanu sa slanim suzama
kako teče niz moje drhtave prste.
a zatim ponovno mrak.tama oko mene.
tisina



Teško mi je kad vidim krvave suze.Stegne me nešto u želudcu i najradije bi povraćala.Iako me njegovi udarci ne bole fizički jer nisu upućeni meni,štoviše ja ni ne poznajem te ljude,ali boli me.Ne mogu gledat kad muško tuče ženu.Gadi mi se.Najradije bih ga ubila.Drugi savjetuju ženi ostavi ga,ako se tako ponaša prema tebi onda ti pokazjue najjasnije što može da te ne voli,a ona to ignorira.Razumijem ju,ipak je on čovjek kojeg je nekoć voljela,ali sad se ta ljubav pretvorila u strah.Da,boji ga se jer zna da će ju on kad-tad pronaći a onda joj je bolje da se sama ubije.Svi govore da neće biti tako da će on završiti u zatvoru,ali nitko ne misli na to što će biti kad izađe?Ubit će ju eto što.Ubit će ju jer on neće imati što izgubiti a željet će osvetu jer ga je prijavila i ostavila.Oni su takvi,životinje i ne zaslužuju čak ni onaj najgori život.Njima treba pakao.......i to onaj puno gori od onoga koji je ona preživila i koji će preživjeti jer njena muka ne završava ostavljajući ga,ona će taj ožiljak odnijeti sa sobom u grob i neće zaboraviti,vjerujte neće...

ponedjeljak, 24.09.2007.

when she look at me I see only eyes,no pasion or life...

Što da kažem,obećala sam vratit se i evo me....nemam puno za reći osim možda da mi je žao....žao mi je zbog svega,zbog svake riječi koju sam slagala,zbog svakog povišenog tona,zbog svoje nesigurnosti,zbog toga što sam dopustila da me se tlači i iskorištava......oprostite mi zbog svake misli koja je trebala izaći iz mene vičući i vrišteći,a nije,ostala je u meni dubogo zatrpana i ugušena....ne tražim oprost jer mi je potreban,već na ovaj način se sahranjujem....ubili su me....više nikad neću biti ona ista i naivna glupača.....zašto bih bila dobra kad me takvu nitko ne cijeni,...zašto ne bih jednostavno bila kuja kao i druge.....ako je njima svima dobro u životu,pa je.i ga bit će i meni....bar se više neću osjećat ko zadnje smeće na svijetu....možda jer ako me i ovakvu slome,bit će jako gadno i loše.....


P.S.-samo htjedoh reći da priča nije gotova i nastavak slijedi čim ponovno se mozak probudi.....

petak, 29.06.2007.

mala pauza

Baš kao što naslov kaže,uzet ću si malu pauzu....

Vani je ljeto i sunce prži,pa sam odlučila iskoristit to vrijeme potpuno jer tko zna što nosi sutra zato ću prestat s pričom na ova dva mjeseca i novi nastavak ćete dobit u 9.mjesecu,jer me samo škola inspirira kako treba....

PUSEEEEEEEEEEEE do devetog mjeseca........

petak, 15.06.2007.

.....

Da baš tako.Pred njenim očima je stajao čovjek predivne crne kose koja joj je oduzimala dah.U njegovim plavim očima mogla je vidjeti odraz mora.Tijelo mu je izgledalo kao da je ukradeno nekom od grčkih bogova.Čak je ispod crne dolčevite mogla raspoznati mišiće koji su se lagano nazirali.Promatrala ga je ali njegove usne su je zarobile.Imala je osjećaj da gleda u presočne crvene trešnje koje su je zvale da ih proba.Zamalo nije odoljela i kad je krenula da će ga poljubiti on se odmaknuo.Srećom nije shvatio što je htjela napraviti.Pozdravio ju je rekao da se zove Darko i da će ju pozvati kad ju bude trebao.Kad je Darko ušao u svoj ured Lea se još nekih pet minuta nije pomaknula s mjesta.San joj se vratio,a sad je i poznavala muškarca iz sna.To joj je bilo tako glupo da je pomislila da je krivo vidjela.Jer ona je tog čovjeka mrzila još prije nego ga je i upoznala,nije bilo moguće da je joj u snovima ostvaruje najskrivenije želje,a u javi ga ne podnosi.
Sat vremena nakon upoznavanja u ured je došla Tara.Pozdravila je Leu smiješkom i odlepršala u Darkov ured.Odmah zatim su njih dvoje izašli van smijući se i zagrljeni.
«Lea,možete ići,za danas ste gotovi.»-Darko joj je rekao a da ju nije ni pogledao, te njegove riječi i odlazak s Tarom su je pogodile jače nego što je to željela....

subota, 02.06.2007.

ZA one koji su htjeli još.....

Trgnula se i pogledala na sat.Bilo je vrijeme za njen prvi dan na poslu.Ostavila je šalicu kave na stolu i obula svoje nove cipele.Uzela jaknu u ruke i istrčala iz stana...Bila je jako uzbuđena jer prvi dan na prvom poslu u životu nije dobar dan za prvo kašnjenje.Lea je završila menanđmen ali uspjela se zaposliti samo kao tajnica i to u nekoj tvrtci nekog arogantnog tatinog sinčića kojeg zapravo još nije ni upoznala jer je poslao svoju zamjenicu da je zaposli.Nije puno znala o njemu,samo da je neoženjen,zgodan i užasno umišljen.Kad je stigla pred zgradu,nije mogla disati od silnog uzbuđenja.Osjećala je strah da se neće uklopiti,ali i još neki osjećaj koji nije osjetila još noikad prije.Kao da je osjećala da će joj ulazak u tu zgradu promijeniti život.

Duboko je udahnula i krenula.Na vratima je portir nije prepoznao i zamalo je nije pustio,ali srećom je naišla Tara,osoba koja ju je zaposlila i sve objasnila.Krenule su prvo u mali obilazak.Lea je zapamtila par osoba koje joj je Tara posebno naglasila,ali ostalo ništa nije ulazilo u njenu glavu.na zadnjem katu se nalazio Lein novi ured i Darkov,ured njenog novog šefa i vlasnika svog tog carstva.dakle bili su sami na cijelom katu što je Lei malo predstavljalo problem jer se osjećala malo neugodno u blizini arogantnih ljudi a kamoli da je sama s takvima.
Tara ju je htjela upoznati napokon sa šefom,ali njaga,naravno,nije bilo,jer zašto bi on kao svi normalni ljudi dolazio tako rano kad nema potrebe.Tara je Lei pokazala sve što bi trebala raditi i čak joj zadala par zadataka da se uvježba.Nije to bilo ništa teško,samo je morala nazvati par ljudi što je obavila sjajno i Tara ju je poslie podne pustila kući jer se šef nije pojavio,a posla nije bilo bez njega,bar za Leu.»Bar neke koristi od njega»-pomislila je Lea i otišla što je brže mogla.


Tu noć nije sanjala onaj san i ujutro joj je bilo pomalo žao,ali je i osjetila neko olakšanje.Danas je trebala doći malo ranije jer joj se šef trebao napokon pojaviti pa joj je Tara savjetovala da će biti lakše ako ona dođe prije njega.Danas ju je portir pustio i čak ju pozdravio sa.»Bok,slatkice»,nije komentirala već je samo prošla i pomislila da je najveći luđak na svijetu.Došla je do svog stola,smjestila se i upalila novi komp.Tad je čula zvuk dizala čija su se vrata otvarala.Podigla je pogled i zamalo se onesvijestila.Ostala je bez zraka i nije mogla vjerovati vlastitim očima koga vidi.....

četvrtak, 17.05.2007.

MOLM NAJISKRENIJE MIŠLJENJE.......ali stvarno najiskrenije...

Čim je otvorila oči shvatila je da se ponovilo.Opet ga je sanjala.Shvatila je to po onome što je osjećala,uzbuđenje i napetost.Osjećala je da joj je svaki dio tijela napet.Odmah je otrčala pod tuš.Dopustila je vodi da ju miluje po cijelom tijelu.Od toga se je osjećala bolje.Ti snovi su imali čudan utjecaj na nju.Mrzila je što joj se toliko sviđaju.U početku joj je to bilo pomalo zastrašujuće i nije znala što točno znači,ali nakon nekog vremena,prije spavanja osjećala je da zapravo jedva čeka da zaspi i ponovno se nađe u njegovom naručju.Dok joj je voda milovala i masirala lice zaklopila je oči i prisjetila se sna.
Svaki put je isto.Ona se tušira u svom stanu,a on dolazi na vrata.Ona ga ne čuje,ali kad ga ugleda ne osjeća se ugroženo.Onako gola,dok još kapljice vode sklize niz njeno tijelo i koža joj upija sve i jednu od tih kapljica,trči mu u zagrljaj.On skida svoj sako i ljubi ju svojim prekrasnim crvenim usnama koje imaju okus čokolade i jagoda.Ljubi ju po cijelom tijelu.Počevši od vrata,lagano jezikom i usnama klizi prema grudima i bradavicama koje jedva čekaju njegove poljubce.Lagano dolazi do trbuha i pupka. Odjednom se nalaze na plaži.Oboje trče u more.Igraju tu malu igru mačke i miša u vodi.Kad ju napokon ulovi,poljubi ju toliko strastveno da ona ostane bez zraka.A,zatim,završna scena.Njih dvoje na krevetu,maze se,ljube i miluju.Sad je ona na redu.Prelazi rukama i svojim usnama po cijelom njegovom tijelu.Fasciniraju je njegovi mišići.Igra se s njim.Dođe mu do slabe točke,a zatim se povuče ponovno natrag i sve ispočetka.Zatim,oboje osjećaju da je vrijeme.Spremni su ujediniti se i postati jedna osoba.Posložiti kockice i spojiti se.Ali u tom ključnom trenutku,u toj najnapetijoj sceni,ona se budi.Otvara oči i po tko zna koji put shvaća da je sve bio samo san.
Nakon tuširanja koje joj je jako dobro došlo,Lei nikako ne uspijeva zaboraviti san.Razmišlja o tom liku iz snova.Lea je mlada,kako bi se reklo,novopečena tajnica,tek izašla iz škole.Iako još ne zaposlena,s jako dobrim životom.U djetinjstvu joj nikada nije ništa nedostajalo osim ljubavi i majke,koja je umrla kad su Lei bile samo 3 godine.Ona se ne sjeća svoje majke,ali nažalost,tijekom godina je shvatila da je ocu jako zgriješila.On joj nikada nije pružao onoliko ljubavi koliko joj je to tada trebalo.Ne,nije ju zapostavljao,a ni mrzio,samo joj se nije mogao približiti,a Lei je kao maloj to bilo jako potrebno.Vjerojatno je zbog toga i radila sve one gluposti kao tinejđerka.Željela je samo privuči njegovu pažnju.Željela je da joj se konačno obrati kao otac i da ju pogleda u oči makar vikao na nju,ali on to nikad nije napravio,bez obzira kako zločesta ona bila.Kad joj je bilo 17 shvatila je njegovu odbojnost i strah koji je osjećao prema njoj.Tad je nakon mnogo godina prvi puta vidjela sliku svoje mame.I nije mogla vjerovati,bile su skoro identične.Tata ju nije mogao gledati jer ga je previše podsjećala na neprežaljenu ljubav.Tada se smirila i više nije stvarala probleme.Odlučila je da ga neće tjerati.Kad napokon skupi hrabrosti da joj se približi znat će ju pronaći.Na svoj 18. rođendan,pokupila je svoje stvari i otišla.Nije pobjegla,samo je takav dogovor imala socem.Ona će ga prestati tjerati da ju zavoli,a on će joj kupiti stan i mjesečno joj slati nekoliko tisućica,čisto da ima od čega živjeti dok se ne zaposli.Dogovora su se držali oboje i tako im je odgovaralo.Iako su tete mjesecima bile ljute na njezinog oca,njihovog brata,odluka je pala i to je to.Sad ju je brinulo nešto drugo.Iako je bila jako društvena i imala je hrpu prijatelja i prijateljica,lika iz sna nije poznavala i to je bilo ono što ju je strašilo.Njezine prijateljice,kad bi imale slične snove,lice njihovog partnera ili bi poznavale ili ga se uopće ujutro ne bi sjećale.Ovo njezino je sigurno bilo posebno...

petak, 27.04.2007.

no naslov

Ubija me to s naslovom.Vidim više mi nitko neće komentirat,pa briga me.Iako svi mi pišemo blogove nadajući se da će netko doći i pročitati naša razmišljanja,ne morate,ja bome neću nikoga molit.Nisam stigla ništa bit na internetu jer sam bila u Italiji.Gdje je btw. bilo fantastično.Nemam trenutno inspiracije pa neću pričat gluposti,samo ću reći da sam trenutno jako povrijeđena i da mi treba netko da mi kaže da je tu uz mene,ali ne ,svi se razbježali i gledaju me poprijeko jer imam neka svoja ponekad glupa,ali svoja,razmišljanja.Pa gledajte,imate šta i za vidit.....

nedjelja, 15.04.2007.

I am baaack......

Znam,znam nije me dugo bilo,ali imam dobar razlog....U početku nisam imala inspiracije za pisat,a kad sam ju dobila komp mi se pokvario...Baš nemam sreće...Prvo i osnovno htjela sam reći da sam shvatila da je život jako lijep i da zapravo imam sreće.Do sada sam se samo žalila na starce,brata,školu,frendove...,e, pa dosta.Odlučila sam okrenuti novu stranicu u životu......od sada samo gledam pozitivno na svijet...jedino ću se trudit imati smiješak na licu kad mi bude najteže jer je to jedini način da preživim.Razmišljala sam.Što meni zapravo u životu fali.Imam krov nad glavom,roditelje koji cijeli su cijeli život posvetili meni i bratu,brata koji ponekad gnjavi,ali u budućnosti će mi biti velika podrška,prijatelje koji me podržavaju i vole i što je najvažnije ne moram se brinuti hoću li imati što sutra jesti!!!!!!Ja i mnogi još ljudi smo dobro prošli u životu a stalno se žalimo.Nikada se nismo zapitali kako je onima koji nemaju što jesti?Koji se po zimi smrzavaju ili po kiši sjede stisnuti u nekom kutu jer im je krov na kući potrgan...Mi sad ne možemo zamisliti život bez mobitela,kompjutera i televizora,a što je s onima koji si to nemogu priuštiti??Koji se moraju pretvarati da imaju sve to samo da im se drugi ne bi rugali,jer nitko mi od vas ne može reći da to nije istina.Svi mi duboko u sebi znamo da bi se mnoga djeca rugala kad bi im netko rekao da nema mobitel ili kompjuter.....to je jednostavno tako s današnjim klincima...

Život je težak i to je jednostavno tako...Nitko me ne može uvjeriti u suprotno.Sve naše brige su ništa nasuprot onih koje ljudi imaju i s kojima se bore svaki dan,a mi smo ti koji posustajemo i prijetimo da ćemo se ubit i šta ja znam šta još ne govorimo ne razmišljajući o drugima..

To je tema za razmišljanje i mogu još pisati o tome ali jednostavno ne želim,nemam snage a i nisam baš raspoložena,zato svima puseeee do idućeg posta.........

petak, 30.03.2007.

Ah,opet ta stara depra

Šta da vam kažem?Osjećam se užasno.Mrzim sebe i svoj glupi život.Zašto meni nikada stvari ne mogu ispasti kako treba?U osnovnjaku sam oduvijek bila na neki način uljez.Iako sam imala hrpu prijatelja,oni su svi bili zadovoljni svojim životima dok sam ja težila nečem drugačijem.Sanjala sam o životu u gradu misleći da je tamo sve drugačije.Uvijek sam željela "žešći" život.Život u kojem ponekad ima i rizika.I zbog toga sam bila čudna i drugačija.Iako mi to nitko nije rekao,ja sam to osjećala i mogla prepoznati u pogledima i riječima.Ne kažem da me nisu voljeli ali mislim da je bilo dana kad im baš i nisam "sjela" kako treba.Zato sam novu školu i nepoznate smatrala kao drugom prilikom.To je bila moja prilika za bolji žvot.Nova škola i novi ljudi su mi trebali pomoći da se uklopim,a ja onda povrijedim nekoga do koga mi je stvarno stalo,jer cura je stvarno super.Ja i moj dugi jezik kažemo gluposti koje su se mogle i drugačije reći.Mogla sam upotrijebiti milijun drugih riječi ili šutjeti,ali ne....ja baš kažem glupost i sad mi je žao......Ali rečeno je i to nažalost ne mogu povući,a boli me ...i to jako...boli me što znam da ću se jako teško ponovno približiti curi i ako shvati ovaj post želim da zna da mi je jako žao,ali učinjeno očito ne mogu popravit...Ne znam da li umišljam ali ne mogu se oterasit osjećaja da mi se život ponovno počinje vraćat na staro...ponovno ću sjedit sama u klupi gledajući kroz prozor dok se svi zezaju i zafrkavaju.Ljudi to vjerojatno ne rade namjerno ali ponekad imam osjećaj da sam ostala sama.Ljudi za koje bih željela da mi kažu nešto o sebi i da podijele nešto samnom šute i bježe.Odlaze polako i to je to.Baš sam danas sjedila u razredu i promatrala.Svi imaju svoje društvance s kojim se zafrkavaju i pričaju a ja shvaćam da nikuda ne spadam jer nemogu se samo tako ubacit nekome u razgovor,jednostavno mi je to glupo.Zato sam radije ostala do kraja sata sjedit sama....Ali ne dam se...U depru ponovno NEĆU!!!Sutra idem s društvom van i isplesat ću se kao nikad dosad,valjda će mi to malo pomoći..........Hvala Bogu praznici su tu i imat ću vremena za razmišljanje kako popravit nepopravljivo.......